Entire i nova era razvoja softvera: kako Thomas Dohmke planira preoblikovati alatni lanac za AI-agente

Ključne stavke:

• Thomas Dohmke je pokrenuo Entire sa idejom da se razvoj softvera mora preraditi za svijet u kojem AI agenti proizvode veliki dio koda; prva javna alatka, Checkpoints, evidentira instrukcije i rezonovanje iza AI-generiranih izmjena.
• Entire je prikupio 60 miliona dolara u seed rundi, čime je procijenjen na 300 miliona dolara; strategija kompanije je fokus na pregled, upravljanje i upravno praćenje koda proizvedenog od strane agenata, umjesto na samu generaciju koda.

Uvod:

Promjena paradigme u razvoju softvera nije samo evolucija alata, nego promjena modela rada. Thomas Dohmke, bivši izvršni direktor GitHuba, započinje novu etapu sa kompanijom Entire, usmjerenu prema okruženju u kojem inteligentni agenti generišu velike količine koda. Njegova tvrdnja je jednostavna i ambiciozna: postojeći alatni lanac, od kontrole verzija do procesa pregleda i kontinuirane integracije, nije dizajniran za stotine ili hiljade automatizovanih commitova i pull requestova koje proizvode autonomni agenti. Checkpoints, prva javna inicijativa Entirea, pokušava popuniti tu prazninu tako što s vremenom vezuje kontekst, promišljanje i instrukcije uz sam kod. Taj pristup potencijalno mijenja način na koji timovi nadgledaju, auditiraju i upravljaju softverskim proizvodima u eri kada mašine postaju glavni tvorci koda.

Ideja i vizija Entirea

Thomas Dohmke zagovara viziju u kojoj generatori koda — AI agenti — postaju centralni akteri u cijelom životnom ciklusu razvoja softvera. On koristi analogiju s uvođenjem pokretne trake u automobilsku industriju: proizvodnja je prestala biti zanatski proces i postala je sistem optimizovan za mašinsku proizvodnju. Po Dohmkeu, softverski inženjering sada zahtijeva sličnu rekonstrukciju; alati moraju biti dizajnirani ne za pojedinačnog čovjeka koji piše datoteke, nego za koordinaciju, nadzor i integraciju djelovanja velikog broja agenata koji generišu i mijenjaju kod simultano.

Ta vizija podrazumijeva da će se uloga developera promijeniti. Umjesto da većinu vremena provode uređujući fajlove i pišući linije koda, inženjeri će upravljati agentima, definirati visoke nivoe namjere, nadzirati performanse agenata i osiguravati da automatski generirani kod zadovoljava sigurnosne, etičke i poslovne standarde. Pojedinac više nije primarni autor u tradicionalnom smislu; on postaje nadglednik i validator. To zahtijeva nove instrumente koji prate i objašnjavaju kako agenti donose odluke, koje instrukcije su koristili i zašto su generisali određene promjene.

Dohmke napominje da su alati za sadašnji razvoj, kao što su IDE, tradicionalne kontrole verzija i postojeći procesi code reviewa, dizajnirani oko pretpostavke ljudskog autorstva. Kada se ta pretpostavka sruši, cijeli alatni lanac postaje manje efektivan. Potreban je "factory reset" pristup: promišljeno redizajnirati tokove rada, protokole auditiranja i sisteme odgovornosti kako bi odgovarali novoj realnosti.

Checkpoints: kako radi i zašto je važan

Checkpoints je komandno-linijski alat otvorenog koda čija je osnovna funkcija vezivanje konteksta iza AI-generiranih izmjena direktno uz kod. Problem koji rješava je praktičan: kada agent generiše promjene, često ne postoji zapis o instrukcijama, promptima ili rezonovanju koje su dovele do te izmjene. Bez toga, timovi se suočavaju s "crnim kutijama" — kodom koji radi, ali bez objašnjenja kako je do toga došlo, i bez jasnog puta za replikaciju, ispravku ili audit.

Alat zadržava sve relevantne ulazne podatke: instrukcije koje su poslane agentu, međukorake u procesu generisanja, eventualne iteracije i konačne rezultate. Taj kontekst se pohranjuje zajedno s kodom, što omogućava pregled, debagiranje i procjenu odluka. U praksi to znači da recenzent pull requesta ili tim za sigurnost može vidjeti ne samo šta se promijenilo, nego i zbog čega je agent izabrao baš tu implementaciju, koji su kompromisi razmatrani i kako je agent odgovorio na nasuprotne zahtjeve.

Checkpoints trenutno podržava neke od vodećih modela i interfejsa, uključujući interakciju s Claude Code od Anthropic-a i Googleovim Gemini CLI. Plan je proširiti podršku na veći spektar agenata, čime bi alat postao univerzalni sloj za hvatanje namjere i rezonovanja bez obzira na izvor generacije koda.

Otvaranje Checkpoints kao open-source rješenja ima višestruku svrhu. Prvo, omogućava brzu adopciju među developerima bez prepreka koje donosi ZaaS ili kompleksna enterprise prodaja. Drugo, zajednica može doprinijeti razvoju standarda za zapisivanje procesa generacije koda, što može postati baza za interoperabilnost među alatima i platformama. Treće, transparentnost koda olakšava vjerodostojnost proizvoda u kontekstu sigurnosnih i compliance zahtjeva.

Posljedice za DevOps i životni ciklus softvera

Promjena koja se nazire nije samo kozmetička. DevOps prakse i alati su izgrađeni na pretpostavci da postoji prepoznatljivo ljudsko autorstvo i da commit predstavlja promišljenu, svjesnu odluku programera. Kada agenti masovno stvaraju promjene, te pretpostavke postaju neodržive. Timovi se moraju fokusirati na vidljivost i upravljanje ponašanjem agenata umjesto na upravljanje commitima.

To vodi do redefinisanja procesa pregledanja koda. Tradicionalni code review se oslanja na čitanje difova i diskusiju oko implementacije. U svijetu agenata treba dodati kontekst koji objašnjava zašto je agent izabrao tačan pristup, koji su promptovi doveli do te verzije i kako je agent evaluirao alternativne opcije. Bez tih informacija, review može postati neučinkovit ili čak opasan, jer se problem može ponoviti ili se pogrešan obrazac može replicirati kroz više autonomnih entiteta.

Kontrola kvaliteta će također zahtijevati nove metrike i signale. Umjesto prihvatanja koda na osnovu testovima i statičkoj analizi, potrebno je evaluirati i proces generacije: koji su izvorni podaci modela, jesu li primijenjeni ograničavajući principi sigurnosti, da li je postojala ljudska verifikacija i kako su upravljane iteracije. Ta vrsta „procesne telemetrije“ postaje ključna za uspostavljanje povjerenja u proizvod.

Kao rezultat, CI/CD pipeline mora prihvatiti dodatne korake i artefakte. Build proces više nije samo kompilacija i testiranje; on uključuje i validaciju agentovih odluka, verifikaciju konzistentnosti sa arhitektonskim pravilima i automatsku pohranu razloga koji su doveli do svake izmjene. U praksi, to znači promjene u alatima za orkestraciju pipelinea i povezivanje s audit logovima koji prate odluke agenata.

Upravljanje agentima: odgovornost, ponašanje i transparentnost

Ako su agenti primarni kreatori koda, pitanje odgovornosti postaje ključno. Ko je odgovoran za grešku koju je napravio agent? Kako se definira autorstvo kada generacija uključuje više canela i instruktora? Entire postavlja problem upravljanja ponašanjem agenata kao centralnu temu: ne radi se samo o praćenju koda, nego o kontrolnom sloju koji omogućava da agenti djeluju u okviru definisanih pravila, da budu audibilni i da se njihovi postupci mogu revidirati.

To zahtijeva novi skup mehanizama: politika ponašanja agenata, auditabilni zapisi i mogućnost retroaktivne analize odluka. Organizacije će morati odrediti ko ima ovlaštenja da mijenja agentove instrukcije, kako se bilježe promjene u strategiji agenata i kako se odgovornost formalno dodjeljuje. Takvi mehanizmi će imati i pravne implikacije jer će regulatorni i ugovorni zahtjevi tražiti jasne zapise kako su određene odluke donesene.

Transparentnost u ovom kontekstu nije samo etički zahtjev; ona je poslovna potreba. Kompanije koje moraju ispuniti sigurnosne standarde ili industrijske regulative ne mogu prihvatiti "crne kutije" koje ne otkrivaju izvorne razloge za sigurnosne rupe ili arhitektonske kompromite. Alati poput Checkpoints imaju potencijal da postanu standardni dio pipelinea za dokazivanje procesa razvoja i kao takvi mogu postati predmet intra- i eksterne revizije.

Tehnički izazovi i pitanja povjerenja

Implementacija sistema koji prati agenate i njihov rezonovni put suočava se sa brojnim tehničkim izazovima. Pohrana i indeksiranje razloga i promptova moraju biti efikasni i skalabilni, posebno za velike codebaseove gdje agenti mogu generisati milione promjena. Potrebna je pažljiva arhitektura koja omogućava brzo pretraživanje i vezivanje konteksta uz odgovarajuće commitove bez ugrožavanja performansi developera i build sistema.

Pitanje povjerljivosti podataka i sigurnosti je također centralno. Promptovi i rezonovanje mogu sadržavati osjetljive informacije, kao što su dijelovi arhitekture, sigurnosne informacije ili poslovne logike. Pohranjivanje takvih podataka zahtijeva enkripciju, kontrole pristupa i jasne politike zadržavanja podataka. Treba voditi računa i o tome kako se ti artefakti repliciraju između okruženja i backupa, te kako se brišu kada više nisu potrebni.

Još jedno pitanje je integracija s postojećim ekosistemom. Alati moraju raditi uz Git, popularne CI/CD platforme i alate za praćenje problema. Svako rješenje koje zahtijeva suviše promjena u načinu rada developera suočit će se s otporom. Zato je Entereov pristup s komandno-linijskim alatom i open-source lansiranjem logičan; on minimizira barijere ulaska i omogućava postupnu integraciju u postojeće tokove rada.

Konkurencija i tržišna dinamika

Tržište alata za AI-pisanje koda obiluje jakim igračima: Google, OpenAI, Anthropic, Microsoft i specijalizirane platforme poput Cursor već nude različite alate za generaciju koda i asistenciju programerima. Većina tih rješenja fokusira se na poboljšanje samog procesa generacije: bolje modele, optimizirane promptove i integracije s editorima. Entire zauzima drugačiju poziciju: fokusira se na sloj nakon generacije — na pregled, audit, pohranu namjere i upravljanje agentima.

Taj pristup može biti komplementaran, ali i konkurentski. Velike platforme bi teoretski mogle integrirati slične sposobnosti u svoje ekosisteme. Međutim, reputacija i iskustvo Dohmkea s GitHubom pružaju Entireu prednost u razumijevanju workflowsa i načina na koji developeri zapravo rade. Kompanije i timovi će vjerojatno tražiti rješenja koja se prirodno uklapaju u njihove postojeće procese, a ne totalne transformacije. Open-source priroda Checkpoints može pomoći Entireu da postane standardni alat za bilježenje procesa generacije, dojma koji velike, zatvorene platforme teško postižu.

Ipak, rizik od imitacije ili integracije s strane velikih platformi nije zanemariv. Ako Google ili Microsoft odluče ponuditi nativne mogućnosti za pohranu promptova i rezonovanja u okviru svojih alata, Entire bi se mogao susresti s pritiskom. S druge strane, ako Entire uspije uspostaviti standard i ekosistem oko takvih artefakata, to bi mogao biti ključni diferencijal.

Finansiranje, vrijednovanje i poslovni rizici

Seed runda od 60 miliona dolara, kojom je predvodio Felicis, značajna je suma za startup u prostoru developer alata. Ulagači uključuju poznata imena iz tehnološke i venture zajednice, što daje financijski i reputacijski vjetar u leđa. Procjena od 300 miliona dolara reflektuje očekivanje da je tržište za alate koji nadgledaju i upravljaju agentima veliko i brzo rastuće.

Ipak, ta procjena nosi inherentne rizike. Ako se tržište pomjeri drugačije od pretendirane vizije — na primjer, ako veliki igrači integriraju slične funkcionalnosti unutar postojećih platformi ili ako industrija prihvati drugačiji standard za audite i provenance — rast Enterirea može se usporiti. Također, konverzija open-source adopcije u održiv poslovni model zahtijeva pažljivu strategiju monetizacije; previše agresivna komercijalizacija može odgnati zajednicu, dok nedostatak prihoda može ograničiti sposobnost skaliranja.

Drugi rizik odnosi se na brzinu promjena u tehnologiji modela. Ako se modeli značajno promijene u načinu na koji tretiraju promptove i reasoning, alatka koja ovisi na trenutnim obrascima može zahtijevati brzo prilagođavanje. Investitori su, međutim, uložili vjeru u sposobnost tima da upravlja tim transformacijama zahvaljujući njihovom iskustvu i talentu.

Tim, kultura i geografska pozicija

Dohmke je okupio tim od oko 15 zaposlenih, većinom remote, s ljudima koji imaju iskustvo u razvoju developer alata u kompanijama poput GitHub i Atlassian. Ta kombinacija je strateški odabrana: iskusni inženjeri koji razumiju potrebe i navike developera mogu brže izgraditi proizvode koji se uklapaju u postojeće tokove rada.

Osnivanje kompanije u Bellevueu, Washington, smješta Entire u središte pacifičkoga sjeverozapadnog ekosistema developer alata. Ta lokacija omogućava pristup talentu i bliskim partnerstvima te blisku saradnju s kompanijama koje već grade infrastrukturu za moderne razvojne timove.

Kultura kompanije, kako je percipirana kroz javne izjave i open-source pristup, naglašava kolaboraciju s zajednicom i pragmatičan pristup integraciji. To je u skladu s prirodom problema koji rješavaju: rješenja moraju biti korisna developerima odmah i moraju se lako integrirati u već postojeće procese.

Put prema standardizaciji artefakata generisanja koda

Jedan od potencijalno najvećih dugoročnih doprinosa Entirea mogao bi biti definisanje standarda za zapisivanje i razmještanje artefakata procesa generacije koda. Ako Checkpoints postane prihvaćen način za bilježenje promptova, instrukcija i rezonovanja, to može postati format koji će koristiti brojni alati i platforme kako bi osigurali interoperabilnost.

Standardizacija bi olakšala migraciju između modela agenata, omogućila alatu za sigurnost da automatski skenira procesne artefakte i omogućila regulatorima i auditorima jednostavniji pristup informacijama potrebnim za reviziju. To bi također moglo potaknuti nastanak dodatnih alata — za analitiku ponašanja agenata, za agregaciju i monitoriranje obrazaca grešaka ili za automatsko učenje iz uspješnih i neuspješnih generacija.

Međutim, proces standardizacije zahtijeva široku saradnju i povjerenje među konkurentima, te podršku od strane većih platformi i enterprise kupaca. To je izazov, ali i prilika: ko uspije formirati ekosistem oko takvog standarda može definirati tržište sljedeće generacije alata za razvoj softvera.

Mogući scenariji adopcije i poslovni model

Postoje različiti scenariji kako bi Entire mogao rasti. Najdirektniji put je širenje Checkpoints-ovog open-source ekosistema i paralelna izgradnja premium enterprise sloja koji nudi dodatne mogućnosti: centraliziranu konsolidaciju evidencija, bolju enkripciju i compliance funkcije, integracije s enterprise IAM sistemima i analitiku ponašanja agenata. Takav "open core" model omogućava brzu ekspanziju korisničke baze dok stvara hod za prihod kroz enterprise features.

Alternativno, Entire može ostati fokusiran na developer-first pristup i pokušati pobijediti kroz mrežni efekt: što više timova koristi Checkpoints, to veća vrijednost za ekosistem u vidu standardizacije i alata trećih strana. U takvom scenariju, monetizacija može doći kroz usluge podrške, certificiranja i premium hosting.

Postoji i model u kojem Entire licencira tehnologiju većim platformama. To bi omogućilo brzu monetizaciju, ali bi moglo ograničiti njihovu sposobnost da ostanu neutralan standard koji zajednica prihvata. Odabir poslovnog modela zahtijevat će balans između rasta, kontrole i dugoročne vizije o tome hoće li Entire postati infrastrukturni sloj ili komercijalna platforma.

Etika, regulativa i odgovornost

Kada agenti preuzimaju značajan dio proizvodnje softvera, etička pitanja postaju stvar poslovne prakse. Postoji rizik da se automatski generirani kod replicira pristranosti, sigurnosne propuste ili neprihvatljive prakse. Praćenje procesa kroz alate poput Checkpoints može pomoći u identificiranju uzoraka koji su problematični, ali to zahtijeva i jasne definicije što je prihvatljivo, a što nije.

Regulatorni okvir u budućnosti mogao bi zahtijevati da kompanije koje koriste masovnu automatizaciju u razvoju softvera posjeduju auditabilne zapise procesa i sposobnost replikacije odluka. To može utjecati na način na koji se arhiviraju podaci, koliko dugo se čuvaju promptovi i koji podaci se smatraju poslovnom tajnom. Kompanije će morati uspostaviti unutrašnje politike koje definiraju procese odobravanja i nadzora agenata te pružiti jasnu dokumentaciju za eksterne inspekcije.

Odgovornost za greške bi mogla postati kompleksna. Pravne norme o autorskim pravima, odgovornosti i nalozima za sigurnost softvera mogle bi se probuditi na nov način ako se pokaže da agent generiše štetan kod. Organizacije će trebati pravne i tehničke mehanizme kako bi adresirale takve situacije, uključujući evidentiranje odluka, identifikaciju odgovornosti i mjere ublažavanja.

Šta Entire mora dokazati

Za Entire, postavljanje Checkpoints-a kao open-source početka je pragmatičan potez. Ipak, dugoročni uspjeh zavisi od nekoliko ključnih sposobnosti. Prvo, alatka mora postati dovoljno integrisana u tokove rada kako bi developeri i timovi za DevOps osjećali stvarnu vrijednost bez velikih promjena u načinu rada. Drugo, kompanija mora pokazati da može skalirati rješenje tehnički i operativno, upravljajući velikim količinama procesnih artefakata bez pada performansi. Treće, mora postojati jasna putanja za monetizaciju koja ne narušava povjerenje zajednice.

Ako uspiju izgraditi platformu koja olakšava praćenje, reviziju i upravljanje agentima na nivou enterprise okruženja, Entire može postati ključni sloj infrastrukturne budućnosti softverskog razvoja. U suprotnom, ako rješenje ostane nepotpuno ili neintegrisano, procjena od 300 miliona dolara će ostati visoka s velikim očekivanjima.

Perspektive za industriju i dugoročne promjene

Promjena koju predlaže Dohmke ima implikacije koje idu dalje od same tehnologije. Ako agenti postanu uobičajen način proizvodnje koda, cijeli lanac vrijednosti razvoja softvera će se transformisati. Edukacija inženjera će se usmjeriti prema upravljanju i evaluaciji agenata. Uloge u timovima će se redefinisati, s većim naglaskom na arhitekturu, verifikaciju i governance. Organizacijska struktura tradicionalnih dev timova može se razviti u više "operativne" funkcije koje nadgledaju automatizirane tokove rada.

Također, to može potaknuti razvoj novih profesija i alata za analitiku ponašanja agenata, za forenzičku analizu generiranog koda i za automatsko učenje na osnovu uspješnih ishoda. Regulativa i standardi će se vjerojatno razvijati kako bi osigurali odgovornost i transparentnost.

Promjena nije nužno zapreka kreativnosti; ona može povećati brzinu isporuke i omogućiti timovima da se fokusiraju na složenije dizajnerske i strateške probleme. Ali da bi taj potencijal bio ostvariv, potrebna je infrastruktura koja osigurava da automatizacija ne smanji razumljivost, sigurnost i kvalitetu proizvoda.

Šta pratiti u narednih 12 mjeseci

Prvi znakovi uspjeha Entirea biće širenje adopcije Checkpoints-a u developer zajednici i sposobnost tima da brzo doda podršku za različite AI agente. Važno je pratiti koliko brzo enterprise korisnici prihvataju ovaj pristup i koje dodatne potrebe iskrsavaju — na primjer, zahtjevi za specifičnim compliance funkcijama, integracijama s internim alatima za identitet ili zahtjevi za centraliziranim dashboardima za praćenje ponašanja agenata.

Također je bitno pratiti razvoj konkurencije. Hoće li veći igrači integrirati slične sposobnosti? Hoće li se pojaviti suparničke open-source inicijative? Odgovori na ta pitanja će dati jasan pokazatelj koliko je Entire-ova strategija održiva.

Na tehničkom nivou, treba obratiti pažnju na performanse i skalabilnost Checkpoints-a u velikim repo-ovima i kompleksnim CI/CD okruženjima. Ako alat uspješno radi u tim scenarijima, to će biti snažan indikator praktične korisnosti.

Zaključna ocjena bez zaključivanja fraze

Entire predstavlja ambiciozan pokušaj da se redefiniše način na koji se upravlja procesom razvoja softvera u eri AI agenata. Sa jakim financiranjem, timom s iskustvom u developer alatima i pragmatičnim otvaranjem prvog proizvoda kao open-source, kompanija ima resurse da testira svoju viziju u praksi. Rizici su značajni — od konkurencije i tehnološke promjene do dilema monetizacije — ali problem koji pokušavaju riješiti je stvaran i sve prisutniji u industriji.

Ako Checkpoints i dalje dobiva podršku zajednice i ako Entire uspije izgraditi platformu koja omogućava upravljanje, reviziju i governance agenata na skali, tada bi mogli postati temeljni dio nove generacije alata za razvoj softvera. U protivnom, ideja da je potrebno redizajnirati životni ciklus softvera može ostati interesantna teorija bez široke implementacije. Bilo kako bilo, vrijedno je pratiti njihove naredne korake i utjecaj koji će imati na način na koji kompanije grade i održavaju softver.

Česta pitanja:

Pitanje: Koja je glavna ideja koju Entire promoviše? Odgovor: Entire tvrdi da postojeći alatni lanac za razvoj softvera nije prilagođen svijetu u kojem AI agenti masovno generišu kod te predlaže redizajn životnog ciklusa kako bi se omogućilo upravljanje, revizija i transparentnost ponašanja agenata.

Pitanje: Šta je Checkpoints i čemu služi? Odgovor: Checkpoints je komandno-linijski open-source alat koji evidentira instrukcije, promptove i rezonovanje iza AI-generiranih izmjena te pohranjuje taj kontekst zajedno s kodom kako bi se omogućila revizija, debug i audit.

Pitanje: Zašto je praćenje rezonovanja agenata važno? Odgovor: Praćenje rezonovanja omogućava timovima da razumiju motive i proces odluka agenata, olakšava otkrivanje grešaka i sigurnosnih propusta, te pruža dokaze potrebne za regulatorne ili interne revizije.

Pitanje: Kako će se promijeniti uloga developera? Odgovor: Uloga će se pomjeriti od pisanja linija koda prema definiranju namjere, upravljanju agentima, verifikaciji rezultata i održavanju governance procesa koji osigurava kvalitet i sigurnost automatski generiranog koda.

Pitanje: Koji su glavni tehnički izazovi za rješenja poput Checkpoints-a? Odgovor: Ključni izazovi uključuju skalabilnu pohranu i indeksiranje procesnih artefakata, enkripciju i kontrolu pristupa za osjetljive promptove, performanse pri pretraživanju velikih historija i integraciju sa postojećim CI/CD i verzionim sistemima.

Pitanje: Kako Entire planira zarađivati novac ako je Checkpoints open-source? Odgovor: Mogući modeli uključuju "open core" pristup s premium enterprise funkcijama, hosting i podršku za kompanije te mogućnost licenciranja ili enterprise integracija za dodatne compliance i sigurnosne mogućnosti.

Pitanje: Koji su glavni konkurenti ili alternative? Odgovor: Glavni igrači su velike platforme i modeli koji nude generaciju koda kao što su Google, OpenAI, Anthropic i Microsoft, ali Entire se fokusira na sloj nakon generacije — pregled, governance i audit — što ga razlikuje od većine konkurenata.

Pitanje: Kakve implikacije ovo donosi za sigurnost i regulativu? Odgovor: Potrebna je veća transparentnost i sposobnost dokazivanja procesa kako bi se zadovoljili sigurnosni i regulatorni standardi; to podrazumijeva enkripciju, zadržavanje zapisa, kontrole pristupa i jasne politike odgovornosti.

Pitanje: Šta bi značilo ako velike kompanije integriraju slične funkcionalnosti? Odgovor: Ako velike tehnološke kompanije ponude nativne mogućnosti za bilježenje promptova i rezonovanja, tržište bi moglo postati konkurentnije, što bi zahtijevalo od Enterirea da ubrza razvoj, fokusira se na interoperabilnost i potencijalno diferencira kroz standarde i zajednicu.

Pitanje: Na šta treba obratiti pažnju u narednom periodu? Odgovor: Važno je pratiti adopciju Checkpoints-a u zajednici i enterprise okruženjima, brzinu dodavanja podrške za više agenata, performanse u velikim repozitorijima i kako se razvija konkurentski pejzaž te standardizacija artefakata generacije koda.